Fruška Gora: Grgurevačka pećina – Vila Ravne

Ukupni uspon – 230 m
Najniža tačka – 338 m
Najviša tačka – 455 m
Kondiciona težina – 2/10
Tehnička težina – 1/10
Izvori pitke vode – nema
Grgurevacka-Ravne 032010 (klinite na link za preuzimanje GPX datoteke)
Ova kratka šetnja je više istraživačkog karaktera nego planinarskog, uzimajući u obzir kilometražu i samo 230m uspona, ali može puno toga da ponudi.
Moći ćete da zavirite u Grgurevačku pećinu (zaključana) i da bacite pogled sa Popovog čota
Krećuči se dalje glavnim putem ulazite u lokalitet I stepena zaštite u NP Fruška Gora koji se zove Papratski Do. U njemu se nalaze autohtone šume brdske bukve (Fagetum submontanum), kitnjaka i bukve (Querco-Fagetum) i kitnjaka i graba (Querco-Capretum), kao i zajednice paprati, a u krošnjama se kriju gnezda orlova (u kamenolomu se nalazi hranilište)
Ovo je tek uvertira šta tek možete videti. Nastavljujući dalje skrećete sa glavnog puta desno i posle dolazite do Vile Ravne koja je izgrađena za Tita (bio je jednom na sat vremena) ali su je koristili drugi funkcioneri (Ranković – zove se još i Lekina vila). Sada je objekat u vlasništvu AP Vojvodine (http://www.sluzba.vojvodina.gov.rs/objekti-ivapv/ravne.htm) i u dosta lošem je stanju (ostali smo prozori i zidovi – za vreme bombardovanja boravila vojska – u planu je obnova)
Celu priču sa više slika možete pogledati ovde http://tripns.fotopic.net/c1828571.html
Lep izlet, samo jedna dopuna.
Vila nije neupotrebljiva zato sto je VJ bila u njoj, nego zato sto je bomba iz Nato donacije eksplodirala u neposrednoj blizini i oduvala krov.
Na sajatu http://www.sluzba.vojvodina.gov.rs/objekti-ivapv/ravne.htm je taj podvucen i boldovan . Da sam i sam zlonameran pomislio bih da je to zlonamerno. Vojska je j objekat odrzavala i cuvala, a kada se povukla 1999. uselili su se beskucnici i polozili namestaj i dobar deo parketa.
Slažem se da sam možda nespretno napisao (samo sam nabrajao ko je sve boravio u vili i kakvo je stanje sada). Sam obilazak i priča o vili i prelepom mestu će je obnoviti.
Evo potpune informacije (koju svako može da dobije ako se malo potrudi i zainteresuje):
Prilikom NATO agresije, jedna od bačenih bombi na Frušku goru, pala je u neposrednoj blizini ovog objekta. Od razorne eksplozije popadao je sav crep s krova, na jednom delu prozori i vrata su bili gotovo uništeni, pa je vila prokišnjavala – objašnjava direktor Službe za opšte i zajedničke poslove Izvršnog veća Vojvodine Marko Radosavljević. – Tek nedavno smo na vilu stavili nov crep, izneli šut iz soba, koje je tu stajao još od bombardovanja i postao je leglo zmija, zatim smo pokosili travu i obezbedili prilazni put. Sada kompleks bar podseća na nekadašnju namenu.
Rezidencijalnom kompleksu “Ravne” donekle je vraćen stari spoljašnji sjaj, ali unutrašnjost, mada je malo našminkana, izgleda avetinjska. “Lekina vila” je bukvalno očerupana. Odneto, ili pokradeno je sve što se moglo. Nestao je sav nameštaj i predmeti, donet iz riznice pokojnog predsednika, koju je on stalno dopunjavao vraćajući se sa dalekih putovanja. Nema ni kristalnih čaša, srebrnog pribora za jelo, vaza, lustera, pa čak ni parketa… Odneti su i vodokotlići iz toaleta, te sve slavine iz Titovog i Jovankinog kupatila, ostale su jedino gigantske kade.
Opustošena je i kuhinja u podrumu vile, koja ima poseban ulaz. Ostale su samo električne instalacije i mali lift kojim se hrana slata gore u salone. Postoje razne priče ko je opustošio ovu vilu; obavešteni svedoče da su na tom potesu tokom bombardovanja bili smeštene i jedinice VJ, a jedno vreme utočište privremeno našle su i izbeglice…
http://www.vojvodina.com/naslovna/arhiva7/061211.html
Vili je najbolje ovako. Puno vremena provodim tamo, sto biciklom sto motorom, a kada se obnovi tu ce se useliti neki novi Leka ili neki novi pioniri. Cujem da je omladina XXX strane trazila to za sebe. Tu ce onda biti u cuvari, pa cu i to mesto izgubiti kao i Ledinacko jezero. Najbolje da ne diraju nista, dovoljno je lepo.
Meni je opis ovog treka u potpunosti neupotrebljiv. U opširnijem textu piše da treba krenuti od Beočina pored dvorca ali ne piše gde dalje, u kom pravcu. I kada bih hteo nebih znao koji je to glavni put i sl.
Šteta za uzaludan trud.
Opis treka služi da dodatno opiše trek i sa slikama upotpuni priču (nije mu cilj navođenje na početnu ili usputnu tačku – za to služi sam trek i GPS uređaj). Dodatni tekst je opis i viđenje našeg izleta, što ne znači da i vi treba da posetite dvorac u Beočinu.
Do početne tačke (Grgurevačke pećine) može se doći iz više pravaca (Sremska Mitrovica, Iloka, … nebitno) i sasvim se dobro možete orjentisati uz pomoć Google Earth mape iznad. Ukoliko ne posedujete GPS uređaj (što bi vam dosta olakšalo orjentaciju i prećenje treka) dovoljno je da nabavite papirno izdanje karte Fruška Gora (http://www.rgz.gov.rs/kart-proizvodi/korpa_edit.asp?ArtikalID=1000870&LanguageID=2&MenuID=0020010) i malo proučite područje 🙂
Srećno!
Pecina je na 45.136015° 19.625893°
Iz pravca Novog Sada, naspram Grgurevaca, sa leve strane je kamena kucica. Nista slicno nema celom duzinom partizanskog puta. 100 m posle kuce je put levo u sumu, a tabla sa desne strane na kojoj pise Popov cot.
Izvinjavam se, za malo sam promasio poziciju pecine.
Evo slike kuce repera
http://static.panoramio.com/photos/original/23292549.jpg
Lep članak i lepa pešačka tura. Jedino što vila Ravne nije uopšte izgrađena za Tita nego je postojala i ranije. Nisam sigurna, ali pričalo se da je prešla iz ruku jedne plemićke porodice u drugu zbog kockarskog duga. U pitanju su plemići koji su držali Ilok (jaka neka porodica iz Italije, imali su veze i sa nekim papom) i plemići iz Futoga (čini mi se).