Uspon na Rumiju
Dužina trase – 36 km
Ukupni uspon – 1600 m
Najniža tačka treka – 0 m
Najviša tačka treka – 1595 m
Kondiciona težina – 6/10
Tehnička težina -6/10
Ovo je najjednostavniji uspon na Rumiju, a i najbrži ako se izvučete autom do završnog uspona. Evo kako smo se mi organizovali jednog letnjeg prepodneva 2007. godine:
Oko 5:40 smo krenuli autom iz grada putem prema Virpazaru. U selu Sustaš skrenuli smo na uzak asfaltirani put (nema ni 3metra širine), prateći putokaz Velembusi (mesto pored Starog Bara). Ubrzo smo naišli na putokaz za Velike Milkuliće i krenuli uzbrdo. Asfalt postoji do Markovog kamena (skoro 700mnv), odakle smo nastavili solidnim makadamom. Prošli smo pored dva fina izvora pored samom puta – Kučina (u mestu Baltina, postoji planinarski putokaz) i Lizalo.
Auto smo parkirali na 960mnv, na prevoju Dobri Do, raskrsnici puteva – pravo za Velike Mikuliće, levo za Rumiju i desno za Lisinj (vrh Loška, 1353mnv).
Uspon smo počeli u 6:50. Svuda okolo bilo je kupina – malo suvih za moj ukus ali jako slatkih. Krenuli smo novoprobijenim putem koji je prohodan samo za vozila sa velikim klirensom i koji završava negde oko 1100mnv. Odatle kreće oštriji uspon dobro obeleženom planinskom stazom (predeo se zove Ljuti krš – pravi naziv!) do prevoja sa finim poljančetom (oko 1400mnv) gde smo nastavili levo ka vrhu.
Kod kamena koji označava vrh (i crkvice, naravno) došli smo u 7:47 bez nekog velikog naprezanja i sa puno usputnog fotografisanja 🙂
Odozgo je pogled stvarno fantastičan! Skadarsko jezero prema Albaniji je bilo potpuno prekriveno oblacima koji su se razbili za desetak minuta i pružili nam veličanstven vidik ka vrhovima Prokletija i jezerskim ostrvcima. Pogled na Skadar je verovatno mnogo lepši pridveče, kada se sunce prebacuje sa druge strane planine. Ali je zato pogled na jadransku stranu najlepši upravo u ovo vreme dana!
Posle polučasovnog uživanja i upisivanja u knjigu utisaka, krenuli smo naniže oko 8:20, a već na pola puta primetili smo da se ponovo formira oblačna masa na vrhu. Još smo malo brali kupine u Dobrom Dolu i krenuli u Bar. Oko pola deset od oblaka više nismo mogli da vidimo vrh Rumije. U grad smo stigli oko 10:15.
Odlično objašnjeno.
Jedna ispravka, mjesto se ne zove Velembuši – nego Velembusi.
I da naglasim da su staza markirane posebno se vodilo računa na svim raskršćima puteva. Prohodne su i markirane staza od Starog Bara, kao i staza od Briske (Šestani).
Pozdrav svima iz Bara i sa Rumije!
Hvala na ispravci, na kartama koje su mi bile na raspolaganju, na mestu iznad slova S u nazivu Velembusi stoje neke mrlje, pa deluje kao da piše „Š“.
Slična priča je i sa mestom zapadno od njega – Burtaiši, da li je S ili Š!
Uzgred, na http://www.xcanyoning.com imate opise kanjona koje smo istražili po Rumiji: Rikavac, Okna i Vruća reka iznad Starog Bara i Perin potok sa druge strane Lisinja, ka Ulcinju.