Moldoveanu (2×10,5km)

Dužina: 2 x 10,5 km
Ukupan uspon: 1340 m
Najniža tačka: 1764 m
Najviša tačka: 2544 m
maks.nagib us./sp.: ~ 47 %
Kondiciona težina: 7/10
Tehnička težina: 6/10
Izvori: 2
Prvo: u velikoj sam bio dilemi kako oceniti ovaj uspon. Ako bih bio subjektivan bila bi to čista desetka, najteži uspon u mom životu. Ali, poštujući tudje napore zadržao sam se na nešto nižim ocenama.
Drugo: ovaj „petak trinaesti“ (13.08.2010) bio je izuzetno naklonjen onima koji su pošli put Moldoveanua, pošto se grupa koja je već sutradan pokušala da osvoji Negoju (drugi po visini vrh) odustala zbog kiše, grada i oluje koji su se obrušili na njih na polovini uspona. (Inače na sajtovima se osvajanje ovih vrhova preporučuje isključivo i samo u avgustu i septembru).
Uspon na Moldoveanu (najviši vrh Rumunije) izvelo je sedmoro planinara (plus vodič – Adi rukovodilac Salvamonta – rumunska gorska služba spašavanja). Pravo čudo je bila jedina devojka – Ana, koja je sa neverovatnom lakoćom savladala ovaj uspon. Tačnije, u pitanju je niz veoma strmih i upornih uspona (subjektivan doživljaj, objektivno ..). Praktično nakon 4km ste na ~2450mnv, a ostatak puta je lov na još stotinak metara. Ali ovaj „lov“ je kultna stvar i usput smo sretali planinare sa svih strana sveta, tačnije Evrope, a mnogi od njih su uspon organizovali kao višednevni, provodeći noći uz jezera ili u planinarskom domu koji se takodje nalazi uz jedno jezero. Priložene fotografije govore o prirodi i pogledu sa kojim se susrećete, a više fotografija pogledajte na http://www.trekking.in.rs/?page_id=83.
Evo i kompletne priče o boravku u Rumuniji: Dvadesetak članova Prirodnjačkog društva „GEA“ iz Vršca i PSD „Kopaonik“ iz Beograda su od 12. do 15. avgusta posetili Rumuniju, tačnije deo Južnih Karpata tzv. Transilvanijske Alpe.
Prvoga dana grupa je posetila grad Sibiu (Evropsku prestonicu kulture 2007. godine) i kasno uveče putem Transfagarašan pristigla u izletničko naselje Piskul Negru, mesto gde će boraviti narednih dana. Sledeći dan je već pomenuta grupa osvajala najviši Moldoveanu, dok su ostali posetili manastir Kurtja de Arđeš, tvrđavu Pojenari (pravi Drakulin dvorac) i jezero Vidraru sa branom visokom 166 metara.
Poslednji dan na planini Fagaraš jedan deo grupe proveo je uz jezero Blja Lak gde se nalaze restorani, žičara, prodavnice i jedan od niza vodopada koje je moguće videti u široj okolini. Uspon na Negoju (2535mnv), kao što je već rečeno nije uspeo, ali je druga, brojnija grupa planinara osvojila vrh Butjanu (2507mnv), medjutim, već pomenuta oluja sprečila ih je u osvajanju vrha Jezeruluj, tako da su preostalo vreme proveli takođe na jezeru Blja Lak.
U nedelju, tokom povratka u Srbiju članovi navedenih udruženja posetili su i tvrđavu u gradu Deva (koja je u procesu restauracije) i zamak Korvin u Hunedoari.
Molim urednike da otvore Južne Karpate i tamo „smeste“ ovaj članak … i obrišu ovaj komentar.
Lako ćemo da proširimo broj kategorija u Rumuniji kada količina materijala na sajtu to bude činila opravdanim, za sada je još uvek ovako preglednije. Inicijalna podela Rumunije je urađena na severne i zapadne Karpate prateći smer prostiranja grebenova – onaj deo masiva gde se grebeni pružaju u smeru istok-zapad je svrstan u zapadne, a onaj gde je smer pružanja sever-jug u severne Karpate. S obzirom na prirodne lepote Rumunije, njenu blizinu i dostupnost nama iz Srbije, ne sumnjam da ćemo uskoro uvesti treći stepen u podelu.
OK, hvala!
Zdravo Pedja, napravio si lep prikaz. Povodom ove akcije, sa malim zakašnjenjem sam okačio izbor fotosa na:
http://picasaweb.google.com/bluberi61
High res, original fotke, uz dosta adrenalina…
Veliki pozdrav ekipi „Šešira“!