Baile Herculane – Oslea – Tismana (109 km, bic.)

Dužina trase – 109 km
Ukupni uspon – 1600 m
Najniža tačka – 220 m
Najviša tačka – 1710 m
Kondiciona težina – 7/10
Tehnička težina – 7/10
Baile_Herculane-Oslea-Tismana
(kliknite na link za preuzimanje GPX datoteke)
Rumunija i Karpati su pravi eldorado za ljubitelje prirode – ogromna zemlja sa visokim planinskim vencima koji se pružaju u nedogled, stoletnim šumama kroz koje možete danima da tumarate, dubokim kanjonima i nebrojeno mnogo velikih jezera. Sve je to nadohvat ruke, odmah preko Dunava, posebno dostupno otkako je ukinut vizni režim. Da biste iz Beograda stigli do zapadnih obronaka Karpata treba vam manje vremena nego da stignete do Zlatibora ili Tare! Zato će sigurno fokus avanturista svih vrsta u godinama koje su pred nama sve snažnije biti usmeren ka ovom prostoru.
Trek koji ovde prikazujem kreće od banje Herkulana, jednog od najpoznatijih odmarališta u zapadnom delu Rumunije, tek tridesetak kilometara udaljene od Đerdapa i prolazi skoro celom dužinom Nacionalnog parka Domogled-Cernei, južnog suseda mnogo poznatijeg nacionalnog parka Retezat. Trasa prati kanjonsku dolinu Crne reke (Cernei) gotovo čitavom njenom dužinom od oko 60 km, prolazeći na tom putu pored dva velika jezera (Lacul Cernei).
Kreće se lagano, asfaltom, da bi se posle 22 pređena kilometara asfalt odvojio uzbrdo ka istoku, prelazeći preko planinskog prevoja ka mestu Baja de Arama, a dalje dolinom, podjednako lagano kao i u prvih 22 km, nastavlja da penje solidan makadam. Samo jezero Lacul Cernei dugo je oko 6 km, ali put pored njega, zbog izuzetno razuđenog reljefa i dubokih, gotovo „fjordovskih“ bočnih dolina, dug je čitavih 20 km. Pritom se većim delom ide kroz gustu šumu i vrlo retko se sa puta može videti samo jezero.
Tek posle oko 70 pređenih km, kada dođete do kraja jezera i produžite dolinom reke Cernei, počinje ozbiljan uspon – u narednih desetak kilometara puta sa oko 750 m visine treba stići na 1400, gde se nalazi prevoj ka susednoj dolini, kojom teče reka Žiu. Sve vreme se penjete stranama sve dubljeg kanjona, gde povremeno pucaju impozantni pogledi na reku Cernei koja ostaje duboko ispod vas, sve nepristupačnija zbog okomitih litica. Kako dobijate visinu, pogled sve češće uspeva da prebaci masiv Godeanului i da okrzne Retezatului ka severu, gde se nalaze neki od najviših i najatrakitvnijih vrhova u Rumuniji (najviši je Peleaga, 2509 m).
Nadomak prevoja opraštate se od solidnog makadama i stupate na put koji je glavni razlog zahtevne tehničke i kondicione ocene ovog treka; prelazite improvizovani mostić od dasaka i ulazite u šumu, a ubrzo izbijate na čistinu i zaobilazite jednu pastirsku kolibu. Počinje žestoki uspon sa 1400 na 1700 m, čiji je nagib takav da ćete ga vrlo verovatno pregurati čitavom dužinom. Srećom, ova deonica nije duga – oko 2,5 km – što znači da je nagib oko 12%, ali veoma neravan teren i kamena podloga odagnavaju svaku pomisao na mogućnost pedaliranja za one u boljoj kondiciji.
Stižete do najviše tačke puta, prevoja tik ispod vrha Oslea, najviše tačke masiva Munci Valkanului. Sa ove tačke na nešto iznad 1700 m visine okolni masivi su pred vama kao na dlanu. Prilika da malo odahnete, udahnete daljine i nešto prezalogajite. Glavni napor je ostao iza vas, jer je od te tačke pa sve do Tismane – nizbrdica. Ok, ne baš sve vreme – ima kraćih poteza intenzivne uzbrdice dok talasate prelepim grebenom preko vrha Frumosul ka jugu, ali vam ti potezi neće biti veća smetnja; biće to samo još po par stotina metara gurke s vremena na vreme, tek koliko da se ponovo zagrejete.
Koliko god da ćete uživati u prelepoj prirodi i pogledima spuštajući se niz ovaj greben, teško da ćete moći da uživate u furioznom spustu, a prsti na kočnicama imaće pune ruke posla. Razlog tome je opet – kamenita i neravna podloga, koja će povremeno biti ozbiljan izazov za balansiranje na dva točka. Ipak, kako budete napredovali naniže, kamenjara će biti sve manje, a put će biti sve ravniji, tako da ćete vremenom ipak doći u priliku i da se opustite. U poslednjih nekoliko kilometara spusta suočićete se sa novim problemom – blatom u šumi i mestimičnim bočnim nagibom, zbog čega će biti bezbednije da pojedine poteze duge po par stotina metara – pregurate. Ipak, svi ti tehnički izazovi neće pomutiti oduševljenje ovom stazom i fantastičan osećaj slobode koji vam ona daje.
Završetak treka je kod manastira Tismana iz 14. veka, jednog od najlepših i najstarijih manastira u Rumuniji (vredi posetiti!).
Iako će oni u boljoj kondiciji možda moći da prevezu ovu trasu i u jednom danu, realno je bolje podeliti u dva dana (vikend). Preporuka je da prvog dana pređete prvih 70-80 km, zanoćivši ili negde u dolini reke Cernei, ili u blizini prevoja, kako biste sutradan mogli opušteno da savladate tehnički i kondiciono teži deo ovog treka. Na potezu između Oslee i Tismane, na samom grebenu, takođe ima puno lepih mesta za logorovanje. Naročito su lepe livade oko vrha Frumosul.
Ovo je jedan od onih trekova kod kojih je više nego uputno poštovati preporučeni smer – od Banje Herkulane ka Tismani – jer bi uspon u suprotnom smeru bio pretežak i njegov veći deo bi morao da se pregura. Trasu možete i da skratite, u zavisnosti od raspoloživosti motorizovanog prevoza i prijatelja koji bi dotični mogli da vam prebace sa jedne tačke na drugu. Na primer, možete da preskočite asfaltni početak trase (22 km), a možete i da se dovezete nečim do kraja jezera Cernei, i da tek onda uzjašete i savladate onaj zahtevni deo puta – u tom slučaju prelazak trase za jedan dan već postaje realističan (ostaje vam manje od 50 km). Ako ste potpuno oslonjeni na svoj dva točka, možete od ove male planinske avanture da napravite i kružnu turu, tako što biste se od Tismane asfaltom vratili, preko Baja de Arame do Banje Herkulana, ili možda trasu dodatno zakomplikovali, skrenuvši od Baja de Arame sporednim makadamskim putevima u vrlo zanimljiv zatalasan teren nižih planina ka jugu, u smeru Turn Severina. Ali, to je već materijal za neki drugi rumunski trek 😉
Komentari
Nema još komentara.