Zlatar-Međanska reka-Mileševka (27-28 km.)

Dužina trase – 27-28 km
Ukupni uspon – 790 m
Najniža tačka – 553 m
Najviša tačka – 1625 m
Kondiciona težina – 5/10
Tehnička težina – 3/10
Izvori pitke vode – 2
Početak ovog veoma interesantnog trekinga je u Novoj Varoši kod crkve u Drmanovićima koja se nalazi na trećem kilometru puta prema Sjenici. Do Nove Varoši se veoma lako dolazi magistralom iz pravca Zlatibora kolima ili redovnim autobuskim linijama. Pošto trek nije kružan, potrebno je da vas na kraju kod manastira Mileševa sačeka neki dogovoreni prevoz, a pretpostavljam da odatle može i da se nađe taksi do Prijepolja. Od Prijepolja takođe postoje redovne autobuske i železničke linije prema svim pravcima.
Od crkve se kreće malo naniže u pravcu juga i veoma brzo se ulazi u šumu odakle počinje lagani uspon. Nakon 3200 m se dolazi do prvog izvora na putu-Crvene vode i stvarno tu vredi dopuniti zalihe jer je voda izvrsnog kvaliteta. Od Crvenih voda kreće malo oštriji uspon dalje kroz šumu i staza postoji sve do nekih stotinak metara ispod vrha Velika Krševa. Do samog vrha je potrebno malo improvizovati kroz šumu i po nešto većem nagibu, ali nije nikakav problem da se i to parče puta dosta brzo savlada. Vrh Velika Krševa je najviši vrh na Zlataru i visok je 1625 m. Sa njega se prostire lep pogled prema južnim delovima Zlatara i dalje prema Jadovniku. Vrh je verovatno dobio naziv po velikoj količini kamenja svih mogućih oblika i veličina koji se nalaze na njemu pa je potreban i malo veći oprez prilikom kretanja i spuštanja na drugu stranu. Odmah ispod vrha je potrebno preći preko prekrasne livade u dužini od nekih 700-800 m nakon čega se izlazi na kolski put kojim se dalje ide u pravcu juga i kanjona.
Usput se prolazi pored brda Mala Merica (1517 m), kroz zaseoke gornje i donje Pravoševo i na kraju se preko Osojskog potoka dolazi do lokaliteta Podcrkvine. Od izlaska na put do Podcrkvina je potrebno preći oko 9 km i svo vreme teren je blago zatalasan. Od donjeg Pravoševa, put prati klisuru Pravoševske reke koja se kod Podcrkvina uliva u Međansku reku. Usputni predeli su fantastični sa stalnim pogledima na susedni Jadovnik. Podcrkvine predstavljaju skupinu par kućica i potrebno je proći između njih a posle toga malo obratiti pažnju dok se ne pronađe prava staza kojom se ulazi u kanjon Međanske reke.
Staza u kanjonu je dosta uska i na nekim mestima zarasla, tako da je potreban veći oprez prilikom prolaska. Nakon jednog kilometra hoda se dolazi do mesta gde je potrebno spustiti se niz nešto veći nagib po siparu sve do same reke. Tu je potrebno preći reku koja nije nešto posebno široka, ali je kamenje dosta klizavo i potrebno je paziti gde se gazi. Odatle staza opet vodi naviše i posle 1600 m se dolazi do Sedreničkog potoka. Potok je zanimljiv zbog nataloženog krečnjaka koji stvara interesantne oblike. Spustom pored potoka uskom i dosta zaraslom stazom se dolazi do samog ušća Međanske reke u Mileševku. Tu je potrebno par puta preći reku preko improvizovanih prelaza i neko vreme ići njenom levom obalom, da bi se posle 700 metara hoda opet prebacili natrag na desnu stranu. Odatle treba pronaći stazu koja vodi uzbrdo i posle 50-ak metara uspona nastaviti njom. Staza svo vreme ide paralelno sa rekom, neki put na višoj a neki put na nižoj koti. Usputni predeli su fantastični, strme litice po kojima kažu da rastu i Pančićeve omorike se obrušavaju do reke koja huči i svom silinom krči svoj put prema kraju kanjona. Staza je na nekim mestima šira, na nekim uža i povremeno prolazi kroz šumu. Na pojedinim delovima je potreban oprez zbog odrona ili zbog rastinja koje pravi prirodne prepreke. Staza negde ide visoko iznad reke, a negde se toliko spušta da skoro pomislite da možete da skočite u vodu. Posle oko 6 km hoda od momenta prelaska na desnu stranu, stiže se do mesta odakle se preko puta reke vidi Jerinin grad, ostaci utvrđenja iznad Hisardžika. Tu se kanjon već lagano širi, a staza se nastavlja pored i kroz tunele koji su svojevremeno napravljeni u nameri da se izgradi put kroz kanjon od Prijepolja do Sjenice. Od Jerininog grada do manastira Mileševo je potrebno preći još 2200 m.
Kanjon Mileševke je zaista poseban i svakako ga bar jednom u životu treba proći. Ovde je opisan jedan od mogućih pravaca, a takođe može da se dođe do njega i iz pravca Sopotnice ili iz pravca Katunića (najviši vrh Jadovnika). Leti kad je voda niska, kažu da može da se prođe i pešačeći kroz samu reku. Tad je potreban i dodatan oprez zbog zmija koje su svoje stanište našle u kanjonu, bez obzira da li se ide stazom ili kroz samu reku.
- Okolne litice
- Put ka kanjonu kroz klisuru Pravoševske reke
- Staza usečena u stenu
- Pogled sa Velike Krševe prema jugu i Jadovniku
- I sa druge strane
- Reka Mileševka
- Staza kroz kanjon
- Sedrenički potok
- Livada ispod Velike Krševe
- Jedan od načina prelaza reke
- Ulaz u kanjon Međanske reke
Ostale fotografije mogu da se pogledaju na sledećem linku:
http://picasaweb.google.com/Udahniprirodu.01/KanjonRekeMilesevke
A kompletna priča na ovom:
http://zoranvujosevic.blog.rs/blog/zoranvujosevic/priroda/2010/06/29/kanjon-reke-milesevke
Prosli dva puta. Jednom u oktobru 2008 i nas 27 zalutalo. Po dnu kanjona i po vodi spustili se do mesta gde se izlazi kod tunela. Izasli oko 21.30 mokri do pojasa.
12.06.2010. isli po danu da nadjemo pravu stazu. fantasticno, ponovo cemo ici
Mislim da znam gde ste izgubili stazu. I mi smo na jednom mestu na samoj reci morali dobro da razmislimo kako ćemo ići dalje jer je bio problematičan prelaz preko reke, a staza se nigde nije videla. Na svu sreću imali smo odličnog vodiča Nešu Radičevića iz PD Kopaonik, koji je otišao u izvidnicu i pronašao najbolji način da nastavimo dalje stazom. Istina i mi smo zadocnili tako da smo kod manastira bili tek oko 10 sati uveče, ali na svu sreću skroz suvi. Kanjon je stvarno fantastičan i sigurno ću ponoviti prolaz njime.
Pozdrav, Buca
Veoma dobra tura, mada pesacenje kanjonom po noci uz kisu mozda i nije bilo najbolje resenje. Ja sam iz Nove Verosi i selo mi se nalazi na ulasku u kanjon (Muskovina, Pravosevo), tako da nam je (PD Staze) pesacenje kanjonom postalo tradicionalno. Svake godine i obicno u jesen i prolece, jer mislim da je kanjon tada bolje videti zbog rastinja. Pancicevu omoriku verovatno niste ni videli jer je vec bio mrak. Takodje pogled sa Zlatara prema Durmitoru je mnogo bolji kada je vedro vreme.
Veliki pozdrav.
Kiša nas je povremeno pratila tokom dana. Kad smo već ušli u kanjon, vreme se stabilizovalo, ali zato što smo dosta okasnili morali smo da žurimo dalje. Žao mi je što te pojedine delove kanjona nisam video dok je bio dan i zbog toga je sigurno mnogo bolje napraviti neku turu od par dana i sve natenane obići. Ovako, šta je tu je, biće još vremena za nove prolaske ovim prelepim kanjonom.
Puno pozdrava Aleksandre!
Postovani, drago mi je sto ste uzivali u mom kraju. Trasa koju ste izabrali je jako interesantna i veoma dobra za upoznavanje ove planine. Zelim samo da vam napomenem da Velika Krseva nije najvisi vrh Zlatara, vec je to Golo Brdo (1.627m), u neposrednoj blizini Sumarske kuce na Vodenoj Poljani, do koje se moze doci i peske putem od pomenute crkve Hristovog rodjenja, ili jos koji kilometar magistralnim putem prema Sjenici, a zatim skrenuti desno, kod znaka koji upucuje na Sumarsku kucu. Pozdrav!!
Zahvaljujem na dobronamernoj ispravci. Malo sam pogledao po literaturi i pročačkao po internetu i stvarno vidim da se Golo brdo navodi kao najviši vrh Zlatara. Međutim na karti koju ja posedujem, Golo brdo je naznačeno na koordinatama koje posedujem, ali je njegova visina uneta kao 1607 m. Čudno mi je to što navodite da je Golo brdo neposredno blizu šumarske kuće na Velikoj poljani (tu je sada koliko mi je poznato neki ugostiteljski objekat). Ako se gleda od puta prema Sjenici, onda prvo ide Velika poljana, pa Velika Krševa i tek nakon toga je Golo brdo. Mogu da Vam pošaljem sliku mape koju posedujem kako biste mogli tačno da vidite i da locirate vrh Golo brdo koje navodite. Sigurno je da ste Vi u pravu, ali eto ove stare topografske karte ponekad znaju da naprave zabunu.
Srdačan pozdrav, Buca
Bio sam u subotu 16. avgusta 2014-e godine na Zlataru. Vodio sam grupu u okviru KAUP-a (www.serbianoutdoor.com). Otišli smo prvo na Golo brdo, pa onda na Veliku krševu i moram da priznam da sam zbunjen. Svi izvori govore da je Golo brdo najviši vrh Zlatara i da se nalazi na 1627 mv, a da je Velika krševa na 1625 mnv. GPS uređaj na Golom brdu je očitao 1607 mnv, a na Krševi 1625 mnv. Na topo karti koju imam (528-4-3 Kokin brod, je takođe uneto da je Golo brdo na 1607 mnv). U velikoj sam sumnji da li je Golo brdo stvarno najviši vrh Zlatara????