Strmenica – Binetove staze zdravlja
Dužina treka 8km
Ukupni savladani uspon 400m
Ukupni savladani spust 400 m
Najniža tačka treka 270
Najviša tačka treka 679 m
Kondiciona težina treka 3/10
Tehnička težina treka 3/10
Izvori vode 2 i u kućama na startu
Planinar ste, a niste čuli za Kraljevčanina Bineta? Hmmm… Aaaa, imali ste priliku i da ga upoznate? E, to je već u redu, onda ipak jeste planinar 🙂
Za ove prve, Branislav Binić Bine je planinarska legenda Kraljeva koji je posvetio život onome što voli – promociji zdravog života, uživanja u prirodi i usponima na planinske vrhove. Njegovo delo je npr. čuvena Golijska transferzala – petodnevna staza od manastira Žiča, preko Stolova, Magliča, Čemerna, Studenice, Radočela, do vrhova Golije. Napravio je Bine i planinsku kućicu na divljem delu Goča, gde slučajni namernik može ponekad zateći spremljen topao ručak a da nigde kuvara nema – samo se posluži, prespava, pospremi i ide dalje.
Oko prvog maja sretnem ja Bineta, kad će on: “Da ti dam nešto što sam obeležio i završio.” Pruža mi ovo: Putni vodič STAZE ZDRAVLJA na brdu Stmenica, podno Stolova, zapadno od Žičke reke. Navodio me je put tamo, ali samo delimično, nikada nisam bio na samom vrhu Strmenice.
Nisam gubio vreme, već posle par sati seo sam na bajk i krenuo Binetovom plavom, najdužom stazom. Do starta se dolazi od Manastira Žiča prateći Žičku reku prema planinarskom domu u Gradima. Posle tačno 2,8 km od mostića na skretanju za manastir, odmah posle poslednje kuće videćete bilbord staze zdravlja i putokaze plave staze. Znajući kako Bine obeležava planinarske staze, nisam u GPS ubacio nikakve podatke! Sledio sam belo-plavu markaciju i uživao 🙂
Ko ne želi da ulazi u dvorišta ljubaznih ljudi u kućama pre starta da sipa vodu, nakon 100 metara uspona, na samoj stazi je prelep izvor hladne vode. Sledećih pola kilometra je sve vreme preko deset procenata uspona, a put vodi kroz četinarsku šumu. Leva strana pogleda je rezervisana za vrhove Stolova, a ja sam bajk počeo da guram skoro od samog početka. A bio sam i upozoren da nema previše mesta za okretanje pedala.
Ubrzo se stiže do zaravni sa stolom i klupama. Malo napred, osamdesetak metara van puta sa leve strane nalazi se drugi, poslednji kaptirani izvor. Na tom mestu se odvaja zelena staza kojom se posle dva kilometara ravnog puta vraćate na Žičku reku i put u Grade.
Mi nastavljamo plavom stazom, uzbrdo i izlazimo na veći put koji prati greben Strmenice. Kako dobijamo u visini, tako se iza nas pomalja panorama Kraljeva. Skrećemo sa puta, staza postaje sve stmija, četinari se razređuju. Na 625 mnv nova raskrsnica – odvaja se crvena staza strmo naniže ka Gradima.
Pod samim vrhom – velika zaravan sa klupama i sjajnim vidikovcem na dolinu Ibra i Morave, Kraljevo i okolne planine. Ali ipak Stolovi dominiraju blizinom i grandioznošću. Šteta što ne postoji neki izvor, mesto je sjajno da se uživa nekoliko dana u finom društvu…
Par stotina metara dalje – Strmenica. Pogled isti, uz dodatak doline reke Ribnice.
Krećemo ka vrhu Žutar (691mnv), udaljenom novih nekoliko stotina metara, ali odustajemo od uspona jer plavo-bela markacija kaže: skreći desno ka Gradima. Po izlasku iz šume, put je preterano kamenit i strm, nemoguće je voziti bajk. Brzo gubimo visinu i dolazimo do jednog od mnogih potoka koji u Gradima formiraju Žičku reku.
Do uspona ka planinarskom domu idemo uskom stazom iznad potoka. Dolazimo do mesta gde se plava spaja sa crvenom stazom – deluje dosta strmo i naporno za penjanje.
Prolazimo pored još jednog stola sa klupama i izlazimo na raskrsnicu za pl. dom Gradi. Naša plava staza vodi naniže, sjajnim makadamom do mesta odakle smo krenuli, usput prolazeći mnoga sjajna mesta za odmor i kampovanje. Obrisi manastira Žiča označavaju kraj današnje avanture.
Aleksandre, sve pohvale, kako tebi, tako i Binetu!
P.S. Imam blagi utisak da si malo preterao sa kondicionom i tehničkom težinom, ali ova ocena je ipak subjektivna.
Hmmmm, ja sam išao biciklom, bolje reći gurao je do gore osim na par mesta gde je moguće voziti, a pri silasku do potoka je takav kamenjar da je bajk sam produžavao na dole – jedva sam ga obuzdao.
Uzgred, pri silasku sam bušio gumu na dva mesta iako sam terao bajk pored mene – analizirajte track i videćete gde sam pravio duge, naizgled bespotrebne pauze 🙂
Sve u svemu, moj je utisak strašniji nego da sam išao pešaka. Lepo mi je Bine rekao da staza nije za bicikl. 25% na usponu i silasku, kamenjar i jako prolećno sunce ne mogu baš da se nazovu običnom šetnjicom. Ako se izuzme kilometraža, uspon na Stolove je mnogo lakši.
Hajd’ da smanjim težine na 3, ali nemoj neko da mi je kukao da je teža kad je bude prolazio 🙂
Da, ja sam posmatrao ovo kao pešački trek … i nalazi se u pešačkim trekovima, prebaci u biciklističke, pa …
I treba da se posmatra kao pešački, nikako kao biciklistički trek. Kad ga neko posle mene pređe, nek predloži cifre za težine. Prihvatiću i ispraviću sa zadovoljstvom 8)
Acko, svaka cast na zadovoljstvu koje si mi pruzio uzivajuci u opisu ovako lepih staza i bogaza! Do Gradi sam isao nekoliko puta i uvek mi je prijalo ali Boga mi, veoma je izazovno da se obidje cela. Naravno pesaka. Jedva cekam da dam ocenu za tezinu.
Strmenicu, uz Lipar (takodje Stolovi) dozivljavam kao svoju bazicnu stazu i godinama sezonu otvaram sa 2-3 uspona tamo. Ovom prilikom zelim da pohvalim Bineta koji je staze jos bolje pripremio i obelezio nego sto je to bio slucaj u vreme pisanja ove recenzije, u kojoj se potkrala i mala greska, naime Strmenica je istocno, a ne zapadno od Zicke reke. Zapadno je Lipar i preko njega dalje Karaula, Ciker i Goli Stol, koji su vec ozbiljniji i visecasovni izazovi.