Zlatar: Dulovina-Velika Krševa
Dužina trase – 18,5 km
Ukupni uspon – 830 m
Najniža tačka – 990 m
Najviša tačka – 1625 m
Kondiciona težina – 3/10
Tehnička težina – 2/10
Izvori pitke vode – 2
Ovaj trek počinje kod lokaliteta Dulovina do koga se dolazi na sledeći način: Kod Nove Varoši se skrene na put koji vodi prema Sjeničkom jezeru (prvo odvajanje na levo kada se uđe u mesto iz pravca Zlatibora) i njime se ide oko 3,5 km sve do mostića preko potoka. Tu je lep proširen deo i najbolje je tu ostaviti kola. Pređe se mostić i tu se praktično vide tri staze. Dve su dosta široke i jasne i jedna vodi na levo uz potok, a druga vodi na desno odmah uzbrdo. Treća srednja je i najmanje uočljiva (početak je malo urastao) ali to je staza kojom treba krenuti. Ona vodi u pravcu jugozapada i njome se lagano dobija na visini.
Dolazi se do brda Zmijnjak koje se obilazi sa severne strane i tu se nagib već smanjuje i neko vreme se ide linijom izohipse kroz predivnu četinarsku šumu. Po izlasku iz šume, staza dalje nastavlja preko livada, a sa desne strane se na udaljenosti od nekih 2 km ukazuje rehabilitacioni centar na Zlataru. Put treba nastaviti i dalje u pravcu jugozapada i spustiti se do asfalta koji spaja Novu Varoš i Sjenicu.
Od asfalta trek se dalje nastavlja na desno makadamskim putem uzbrdo kojim se prolaze i poslednji zaseoci. Posle toga se opet prelazi na šumske staze i putiće kojima se nakon pređenih 2,5 km dolazi do makadamskog grebenskog puta. Skrene se na desno ka zapadu i posle 400 m se dolazi do objekta gde se može malo odmoriti. Verovatno je tu nekad bio planinarski dom koji je sada pretvoren u ugostiteljski objekat. Još samo 400 m odatle u istom pravcu nalazi se novosagrađena crkva pored koje postoji česma sa odličnom vodom. Od crkve je potrebno nastaviti istim putem koji je u laganom nagibu i posle pređenih 1500 m se dolazi do strme livade na desnoj strani preko koje je potrebno proći prema vrhu.
Tu je dosta velik nagib, a još ukoliko je vlažna trava onda je potrebno zapeti malo više. Kada se prođe ovaj deo, dolazi se do kamenja preko koga dalje treba prolaziti sve do samog vrha. Tu važi isto pravilo kao i maločas, potrebno je paziti kuda se gazi, kamenje je dosta nezgodno a pogotovu u kišnim uslovima. Kada se prođe na greben, do vrha se nastavlja praktično prolazeći između mnogobrojnih četinara koji podosta uskraćuju poglede na okolne krajeve. Tek na vrhu se može malko izvući i biti nagrađen pogledom prema jugu.
Povratak nazad se praktično odvija istom stazom sa mogućim malim odstupanjima zbog raznih prečica i lepših putića kao što se i može zapaziti na tracklogu. Takođe se tim prečicama može ići i prilikom uspona sa jednom napomenom. Deo treka koji predstavlja makadam koji spaja asfaltni put ka Ivanjici sa poslednjim zaseocima je poželjno baš tuda proći i prilikom uspona i prilikom silaska. Alternativna staza koja postoji u tracklogu nije baš najidelnija za prolazak.
Detaljniji prikaz i fotografije se mogu videti na sledećem linku:
smatram da ova lokacija zaslužuje daleko bolji opis, jer se po meni, radi o jednom od najlepših područja, možda i u Evropi. apsolutna dominacija divlje prirode, koju ljudi još nisu uspeli da unište, a sve je okolo tako gostoljubivo i puno života!
Slažem se da ovaj kraj zaslužuje bolji opis. Međutim, sajt se prvenstveno bavi tracklog-ovima i njihovim opisima sa navođenjem najbitnijih elemenata za što lakše snalaženje na terenu i shodno tome sam naveo sve što je u tom kontekstu po meni bilo neophodno. Detaljniji opis bi trebalo postaviti u okviru kategorije „Putopisi“, ali to bi već zahtevalo sasvim drugačiju formu teksta i pisanje ispočetka.
Vidim da poznajete te krajeve, pa bi ste možda i Vi mogli da napišete neki putopis i da postavite na sajt!
Puno pozdrava,
Buca