Lepenski Vir – Šomrda (803 m) – Boljetin (bike, 37 km)

Dužina trase – 37 km
Ukupni uspon – 910 m
Najniža tačka – 80 m
Najviša tačka – 800 m
Kondiciona težina – 7/10
Tehnička težina – 4/10
(za preuzimanje treka kliknite desni taster miša -> Save As…)
Sem što je najviši vrh Nacionalnog parka „Đerdap“, Šomrda je, sa svojom centralnom pozicijom u masivu Severnog Kučaja (nemojte brkati sa Južnim Kučajem, koji je potpuno odvojen planinski masiv, stotinak kilometara južnije), jedna od glavnih raskrsnica šumskih puteva na ovom delu Đerdapskih planina. Ono što je za ovo područje karakteristično jeste to da se radi o najvećem kontinuiranom prostranstvu pod šumom u Srbiji, što se najbolje uočava kada izađete na vidikovac Šomrdski kamen – dokle god pogled dopire nižu se oštri grebeni u potpunosti pokriveni šumom. Gustom, pretežno bukovom, ali po svom sastavu izuzetno bogatom i raznovrsnom – upravo bogatstvo i raznovrsnost Đerdapskih šuma je jedan od glavnih razloga za proglašenje ovog područja Nacionalnim parkom.
Sa najvišom visinom od 803 m naizgled niske, Đerdapske planine se nikako ne smeju potceniti, bilo da im u pohode krećete pešice ili na biciklu. Ne treba smetnuti s uma da uspon ka njihovim vrhovima kreće od Dunava, koji je ovde na samo 80 m nadmorske visine, što znači da do najviših vrhova treba savladati najmanje 700 m uspona, a često i više – teren je veoma dinamičan, strmih padina i razuđenih vodotokova, i jako je teško isplanirati svoje kretanje tako da jednom dobijenu visinu više ne gubite na putu do vrha. Sem što je skoro u potpunosti pokriveno šumom, ovo područje je i praktično nenaseljeno; sela kao što su Dobra, Boljetin, Brnjica ili Radenka nalaze se na obodnim područjima ovog šumskog prostranstva, u kome se, kada jednom uronite, zaista osećate kao u pravoj džungli – neki moji poznanici iz inostranstva su pri prvom susretu sa Đerdapskim planinama zaključili da se probijaju kroz „srpsku Amazoniju“. Da na ovom području nema planske seče šuma zbog koje je napravljena kvalitetna mreža šumskih puteva, ovuda bi zaista bilo jako teško probijati se, čak i pešice.
Ovaj trek je po krajoliku kroz koji vas vodi veoma dinamičan: krenuvši od parkinga muzeja Lepenski Vir (jedna od najstarijih praistorijskih naseobina na ovom prostoru) prvo idete neko vreme iznad samog Dunava prošavši pored jednog lepog rta sa predivnim pogledom na reku, da biste onda na kratko prošli kroz kanjon Boljetinske reke, minijaturan, ali izuzetno atraktivan prirodni spomenik, koji je svojim izrazitim crvenim lamelarnim stenama prepoznatljiv već na prvi pogled. Dalje vas put penje na greben, vodeći vas kroz cvetne livade, sa kojih na jednoj strani puca pogled na stamenu gromadu Šomrde koja natkriljuje sve u ovom kraju, a s druge se samo smenjuju prizori Dunava, sa sve veće visine, bespoštedno trošeći memoriju vašeg foto aparata. Kada se napokon odvojite od Dunavskih prizora uranjate u već pomenutu džunglu spuštajući se na kratko u dolinu reke Pesače, nad kojom se uzdižu bele stene Sokolovca. Širok
šumski put, sa dinamičnim i vrlo aktivnim usponom, izvodi vas preko grebena Kulmea Dobri i padinama vrha Graotara do glavne raskrsnice na Šomrdi. Predahnite, zatim obavezno izađite na vidikovac Šomrdski kamen (iako se u završnom delu ne može biciklom, ali to je prizor koji se ne propušta), a onda se spremite za jedan od najlepših i najintenzivnijih šumskih spustova, koji će pasionirane bajkere dovesti u stanje apsolutne nirvane – radi se o spustu grebenom Markucinog rta, gde vam se ponovo, nakon izlaska iz šume, ukazuju bujne livade i prilika za jednu kratku stanku na mestu gde u jednoj usamljenoj kolibi ljudi žive od davnina. Savršeno mesto, sa pogledom koji napaja sva čula, a opet potpuno uronjeno i obavijeno Đerdapskim šumama, kao kakvim plaštom.
Niz Markucin rt ćete se za tili čas sjuriti u dolinu Velike reke (ne pokušavajte ovo u kontra smeru – nagib je takav da ćete moći samo da gurate, bez obzira na kondiciju), pored koje ćete uživati lagano klizeći ka selu Boljetin, a iza njega prošavši još jednom kroz kanjon Boljetinke na putu do Lepenskog Vira. Može se reći da je ovo jedna od onih savršenih bajkerskih tura, kojima se ništa ne može (i ne treba) ni dodati ni oduzeti, koje sadrže sve elemente za kojima vapi pasionirani bajker – raznovrsnost i lepota predela, odličan kvalitet šumskih puteva, ozbiljan kondicioni izazov i nezaboravno iskustvo spusta. A sve sa takvom dinamikom i režijom da izgleda kao najlepše aranžirana bajkerska torta. Uostalom, pogledajte fotografije, kao i foto album sa ture koju su upravo na ovoj maršruti izvezli fribajkeri u aprilu 2009. godine i verujem da ćete se složiti sa svakom izrečenom ocenom, nestrpljivo čekajući priliku da i sami probate ovaj krug.
Teoretski, ovaj krug bi bilo savršeno moguće preći i pešice, mada je on koncipiran tako da pre svega odgovora uslovima kretanja na biciklu, vodeći računa o tome da nagibi, koliko god mestimično bili jaki, ipak budu savladivi za prosečnog rekreativca. Osmišaljavajući pešačku trasu u istom okruženju sigurno bismo na nekim mestima presekli, skratili, tako da bi iz pešačke vizure nerealno ambicioznih 37 km bilo svedeno na nešto što je mnogo realnije prepešačiti u jednom danu. Dok biciklisti traže solidne šumske puteve da bi se kretali što brže i efikasnije, pešaci iz izbegavaju, birajući lepe uske stazice koje vijugavo probijaju svoj put kroz zelenilo.
Još jednom, upozorenje: nemojte podceniti ovaj uspon – Šomrda je ozbiljna planina, bez obzira na svoju još uvek samo trocifrenu nadmorsku visinu. Penjući se biciklom uz Šomrdu zamorićete se i istrošiti kao i da se uspinjete uz neku duplo višu planinu, tako da ćete na kraju, kada stignete na Šomrdski kamen, umeti da cenite vrednost prizora koji se pred vama ukazao. Tristotinak metara „slepog“ treka na trasi u dolini Pesače nije slučajno – natočite vodu na tom izvoru, jer je u nastavku puta vrlo verovatno nigde nećete naći – kretaćete se uglavnom oštricom grebena, visoko iznad okolnih potoka. Izvor kod velike raskrsnice na Šomrdi je iz godine u godinu sve slabiji, a poslednjih par čak deluje i da je potpuno presušio.
Ovo je samo jedan od mnogih lepih načina da stignete na Šomrdu biciklom ili pešice – još neke od njih ćete pronaći u Freebiking Atlasu, a neka ovaj trek bude samo uvertira u bavljenje čarolijama Đerdapa na Stazama i Bogazama.
Pogledajte foto album sa ove vožnje u proleće 2009. godine.
Komentari
Nema još komentara.