Članke postavio Gandalf
Od Žagubice na Beljanicu (23*2 km, bic)
05. januar 2011.
od Gandalf
u Kučaj i Beljanica
Ovo je jednostavna i veoma živopisna tura, za ljude koji zaziru od ozbiljnih tehničkih izazova, ali žele dobro da napregnu srce i pluća pri penjanju. Jer - od Žagubice do vrha Beljanice ima oko 1200 metara penjanja (na par mesta usput gubite nešto malo visine, što je prilika za predah), čime se ova tura legitimiše kao jedan od zahtevnijih uspona u severoistočnoj Srbiji.
Trasom Zaječarskog „ćire“ (oko Samanjca, 50 km, bic)
05. januar 2011.
Mnogi rekreativci zaziru od odlaska u planine upravo zbog prekomernog napora koji iziskuje pedaliranje uzbrdo, uvereni da je to više od onoga što njihova kondicija može da podnese. Ako želite da proverite svoje kondiciono stanje na jednoj izuzetno laganoj vožnji odličnim makadamskim putevima kroz bujno zelenilo, ovo je jedna od najlakših tura u koje možete da se upustite, koja na čitavoj svojoj trasi nema ozbiljnijih nagiba (sem izlaska na magistralu iz doline Suvaje, ali tih par stotina metara dužine ćete bez problema pregurati).
Lisine – Beljanička reka – Busovata – Beljanica – Raškova livada (48 km, bic)
15. januar 2011.
od Gandalf
u Kučaj i Beljanica
Lisine su logično polazište za mnoge vrlo atraktivne vožnje, kako na području Kučaja, tako i na području Beljanice, jer je kanjon reke Resave zapravo svojevrsna prirodna granica između razuđenog Kučaja i kompaktnije, krečnjačke Beljanice. Ovaj kanjon je sam po sebi vrlo lepa ruta za prolazak biciklom, jer je kroz njega trasiran makadamski put vrhunskog kvaliteta, čiji je nagib izuzetno blag tako da gotovo i nemate utisak da se penjete sve dok nekih 12 km dalje, stigavši do proširenja gde se Zlotska reka i Vinatovača spajaju tvoreći Resavu, ne shvatite da se već nalazite iznad 600 m nadmorske visine.
Lisine – Kločanica – Valkaluci – Nekudovo – Požerak (61 km, bic)
03. januar 2011.
od Gandalf
u Kučaj i Beljanica
Dolina Lisina i kanjoni Resave i Kločanice nude neke od najživopisnijih i najopuštenijih bajkerskih vožnji na području Kučaja. Odlični makadamski putevi i vrlo blag, postepen uspon koji ćete jedva registrovati do trenutka kada se već nađete značajan broj stotina metara iznad polazne tačke čine ovaj teren podjednako interesantnim za rekreativce svih stepena kondicione spreme, kao i za ljubitelje prirode koji bi jednostavno da provedu dan opijeni raskoši i lepotom prirode, ne vraćajući svoj fotoaparat u torbicu. Krug koji je pred vama je samo jedna od nekoliko mogućih varijacija na temu uspona od Lisina do Javorišta dolinom Kločanice, a zatim laganog, gotovo beskrajnog spusta preko Valkalucija i Nekudova (kada produžite sve do mesta Resavice imate preko 25 km konstantne, lagane nizbrdice, na kojoj vam kočnice neće trebati, kao ni pedale).
Sever Peščare (oko D. Bunara), mali krug (27 km, bic)
22. januar 2011.
Ova tura nije fizički zahtevna, i ne traje dugo. Vozeći ovom stazom možete upoznati prilično dobro ćud peščare. U drugoj polovini staze pri povratku u Devojački bunar osetićete malu paniku usled dezorjentacije, ali to je srž uzbuđenja vožnje po peščari. Ko želi da se više puta vozi kroz peščaru a nije imao iskustva do sada trebalo bi da počne sa ovom stazom.
Središnji deo Peščare – veliki krug (64 km, bic)
32. januar 2011.
Ovu turu započinjemo iz školskog naselja ''Paja Marganović'' poznatijeg kao Čardak. Turu početi u cik zore jer dugo traje a dobićete na vremenu jer će biti milion stajanja i vađenja fotoaparata. Staza počinje pored asvaltnog igrališta i odmah ulazi u šumu. Odmah ću reći da je ovo najzahtevnija i najduža tura i da se preporučuje veća fizička spremnost. Ujedno je i najlepša tura u peščari. Prvih 5-6 kilomatara je klasičan teren, smenjivanje livada i šumica, i talasanja terena. Posle toga ulazi se u nešto stariju i gušću šumu bagrema i borova, koja vodi ka selu Grebenac.
Severni deo Peščare, veliki krug (42 km, bic)
02. januar 2011.
Dužina trase – 41 kmUkupni uspon – 250 mNajniža tačka – 140 mNajviša tačka – 170 mKondiciona težina – 3/10Tehnička težina – 5/10
Severni deo Peščare – krug
Stazu vozio, snimio i opisao: Dejan Grahovac
Do polazne tačke ovog kruga najlakše se stiže iz sela Mramorak. Iz sela vodi put nasut šljunkom [...]
Mali krug oko Velikog Krša (41 km, bic)
12. januar 2011.
Ovu vožnju bez ustezanja mogu da proglasim za "klasiku" ovoga kraja, prvu ideju koju pasionirani bajker dobije nakon što "snimi" teren, i najjednostavniju i najlogičniju za realizaciju. Stenoviti masiv Velikog Krša, koliko god sam po sebi bio neosvojiv biciklom, predstavlja lajtmotiv, prizor koji izuzetno inspiriše dok vam je pred očima i prosto zove da ga osvojite tako što ćete opasati krug oko njega, obeleživši ga ostavljajući nevidljivi trag svojih guma.
Krug oko Malog Krša (50 km, bic)
02. januar 2011.
Mali Krš je tipičan primer planine koju ljudi stalno nekako previđaju - tu je, ugnježđen između Liškovca, Homolja i Velikog Krša, ali kao i da nije, jer niko ništa o njemu ne zna. Planinari tu ne zalaze, za bajkere je totalna apstrakcija, praktično niko nije svestan njegovih pritajenih prirodnih lepota. Možda Mali Krš nema ni približno tako grandioznu kamenu "kičmu" kao Veliki, možda ga nekih 200 m manja nadmorska visina čini manje upečatljivim za one kojima su cifre fetiš, ali Mali Krš zapravo ima znatno kompleksniju geomorfološku strukturu od Velikog...
