Moldoveanu – južni prilaz (greben Galbena)

Pešački deo trase
Dužina trase – 15,6 km (7,8 x 2)
Ukupni uspon – 1062 m
Najniža tačka – 2201 m
Najviša tačka – 2543 m
Kondiciona težina – 4/10
Tehnička težina – 6/10
Ukupna trasa (vožnja + pešačenje)
Dužina trase – 73 km
Ukupni uspon – 4316 m
Najniža tačka – 686 m
Najviša tačka – 2543 m
Tehnička težina (prilaz od Slatine) – 3/10
Tehnička težina (prilaz iz doline reke Vilsan) – 7/10
Moldoveanu je najviši vrh rumunskih Karpata i na neki način simbolizuje osvajanje ovog veličanstvenog planinskog masiva, koliko god mnogi drugi vrhovi u Karpatima sa visinama preko 2500 m bili tek za poneku desetinu metara niži od njega, ali čak teži za osvajanje. Sa svojim pravilnim piramidalnim oblikom, zelen od travnatih padina i bez izrazitih stenovitih odseka, kada ga pogledate deluje gotovo naivno u poređenju sa ostatkom monumentalne kičme Fagaraš masiva u kojem se nalazi, ali – to je samo privid. Uspon na Moldoveanu je ozbiljan planinarski poduhvat i nikako ga ne treba potceniti, pogotovo s obzirom na oštru i hirovitu klimu u Karpatima (mi smo išli po sunčanom avgustovskom danu, uz temperaturu koja nije prelazila 13 C i hladan vetar koji je probijao kosti).
Trek koji se ovde nalazi definitivno je najlakši način da osvojite Moldoveanu – kako u kondicionom, tako i u tehničkom pogledu. Radi se o prilazu njegovim južnim grebenom Galbena (prolazeći iznad istoimenog jezera), po kojem je moguće prići putničkim automobilom do oko 1800 m (eventualno i kombijem), a terenskim vozilom čak do 2200 m visine (na oko 7 km južno od Moldoveanua), gde prestaje svaka tehnička mogućnost za dalji napredak na točkovima. Dakle, ako u Karpate putujete motorizovano, ovaj trek će vam praktično omogućiti da Moldoveanu ispenjete u jednom danu i da siđete u dolinu, pod uslovom da dovoljno rano ujutro krenete. Nemojte izgubiti iz vida ni da će uspon automobilom do neke od tačaka (označenih u datoteci kao Parking 1 i Parking 2) gde možete parkirati zbog težine puta verovatno potrajati 2-3 sata.
Priloženi trek omogućava vam dva prilaza – onaj od sela Slatina u dolini reke Rei, i grebenski prilaz iz doline reke Vilsan nešto zapadnije. Grebenski prilaz od Vilsana definitivno je preporučljiv samo vlasnicima terenskih vozila, jer je put u središnjem delu u veoma lošem stanju. Ne bih ga preporučio ni vlasnicima mnogobrojnih „poluterenaca“ kakvi su danas popularni – samo „punokrvni“ terenci, sa solidnim klirensom i reduktorom, za savlađivanje te varijante puta dolaze u obzir. Dakle, vlasnici putničkih automobila neka idu isključivo na istočni prilaz, do tačke Parking 1. Odatle će imati nekoliko kilometara pešačenja više (po putokazima od te tačke do vrha ima oko 3,5-4,5 sata hoda).
Ako ste u mogućnosti da na točkovima stignete do tačke Parking 2, nemojte da mislite da će preostalih 7,8 km koje do Moldoveanua treba prepešačiti biti lagodna šetnja. Krećući se grebenom često ćete dobijati i gubiti visinu, tako da vas do 2543 m visokog Moldoveanua čeka skoro 700 m ukupnog uspona, iako krećete sa 2200 m. Zato je rano buđenje i polazak na uspon jedina garancija da vas na povratku prema mestu gde je parkiran automobil neće uhvatiti mrak.
Ova južna staza nije tehnički zahtevna – iako mestimično prolazi nešto kamenitijim deonicama, potrebe za tehnički osiguranjem nema. Na jednom mestu prolazite pored malog ledničkog jezerceta gde ćete verovatno sresti pastire sa stadom ovaca. Čitavim putem moći ćete da uživate u nestvarnoj panorami glavnog grebena Fagaraš planina, sa svojim bezbrojnim nazubljenim vrhovima, od kojih su mnogi preko 2500 m visoki. Ovaj masiv nema vrhova koji se izrazito izdvajaju nad drugima, tako da je Moldoveanu najviši – takoreći slučajno 🙂 . Drugi vrh Fagaraša po visini (a tehnički zahtevniji i za uspon atraktivniji) Nagoju, niži je od Moldoveanua za samo 8 metara.
Odlican opis, divne slike, sve potrebne informacije.
Ovo nije clanak ovo je umetnicko delo pravi mozaik.
Samo mozemo reci hvala ti Gandalfe 🙂
Samo pokušavam sopstvenim primerom da podstaknem pomalo uspavane autore na sajtu, jer sa 450 trekova u bazi daleko od toga da smo iscrpeli zanimljivosti Balkana. Sasvim sigurno preko 1100 pojedinaca koji su otvorili korisničke naloge mogu bogatstvu naše baze sopstvenim iskustvom da doprinesu mnogo, mnogo više nego što su to učinili do sada. Oko 95% njih do sada nije ništa postavilo na sajt, tako da će za mene ostati zagonetka zašto su uopšte otvarali naloge.
Otvorili su naloge da koriste trekove drugih autora što je i svrha ove baze podataka. Stoji opravdana primedba da je mali broj članova uzelo učešće u obogaćivanju ovog sajta. Evo i meni je skoro godinu dana da nisam ni jedan novi članak dodao. iako ih u mojoj arhivi ima već dosta, koji nisu objavljeni. Želeo sam time da omogućim i drugim autorima, sa kojima sam bio zajedno na nekoj akciji. da to oni učine. I pored obećanja to nisu uradili, tako da mi preostaje , da u ovom narednom zimskom periodu, kada budem imao više vremena, ipak ja ućinim .
Za korišćenje sadržaja sajta nije potrebno otvaranje naloga, sve je dostupno posetiocima. Dakle ne stoji da su otvorili naloge u svrhu KORIŠĆENJA trekova. Nalog je potreban samo da bi se nešto postavilo na sajtu ili uzelo učešća u diskusiji na forumu.
Inače, Slavko, sa svojih 80 postavljenih trekova (i to izuzetno kvalitetnih) Vi ste svetao primer vrednog autora. Kada bi neki uložili makar delić truda koji ste Vi uložili, gde bi nam kraj bio.
Često koristim trekove drugih autora tokom izvodjenja svojih akcija, nekako mi je bezveze da ih postavljam ja, kao što Slavko reče očekujem da to uradi onaj koji je prvi snimio stazu. No, očigledno je da nemamo svi iste afinitete. Na sličnim sajtovima kao da ima više autora sa ovih prostora, ne znam u čemu je problem, zašto ne postavljaju svoje trekove i ovde, mislim da je ideja za ovaj sajt jako dobra i korisna no biće da smo mi specifičan narod! Ipak ne trba odustajati iako povremeno nastupa mrtvilo na sajtu, pomalo nas kritikuj pa ćemo da se trgnemo i pregledamo naše baze i okačimo još po nešto, valjda ćemo razbuditi i neke nove vlasnike GPS uredjaja.