7 vrhova Durmitora – 23,5 km i 2360 m uspona
Ukupna dužina trekova 23,5 km
Ukupan savladan uspon 2360 m
Najniža tačka treka 1907 m
Najviša tačka treka 2441 m
Kondiciona težina 6/10
tehnička težina treka 5/10
Pitka voda: jezero Zel. Vir
Od Žabljaka do prevoja Sedla prelazimo minibusom(13,5 km). Dalje prema jezeru Zeleni Vir polazimo peške sa svom opremom (veliki rančevi težine oko 30 kg), pravcem: Sedlo (1907 m) – Uvito Ždrijelo (2120 m) – Uvita Greda (2199 m) – jezero Zeleni Vir (2028 m).
Dužina ove pešačke ture je 3,7 km, usponom od od 330 m i spustom od 190 m, za dva sat hoda.
U okolini jezera Zeleni Vir postavljamo Šatore-kamp, gde sledeća tri dana imamo nameru da boravimo i vršimo uspone na okolne vrhove. Sa vodom, za piće i pripremanje obroka, snabdevamo se iz pomenutog jezera.
Za naredna tri dana, koliko smo boravili na planini Durmitor, izvršili smo uspon na sledeće vrhove:
- Štit 2236 m i Šareni Pasovi 2248 m (jedan trek log). Dužina pešačke ture je 4,3 km sa izvršenim usponom i spustom od po 660 m.
- Đevojka 2440 i Lučin vrh 2396 m (jedan trek log). Dužina pešačke ture 2,9 km sa izvršenim usponom i spustom od po 490 m.
- Bandjerna 2441 m i Zubci (4-ti i 5-ti zubac) 2285 m (jedan trek log). Dužina pešačke ture 4,3 km sa izvršenim usponom i spustom od po 495 m.
- Vjetrena brda 2231 m (jedan trek log). Dužina pešačke ture 2,2 km sa izvršenim usponom i spustom od po 250 m.
Povratak ka Sedlu (odakle smo i krenuli) vršimo drugom trason preko Mliječnog i Urdinog Dola. To je duplo duža staza (5,9 km) ali zbog kiše, koja nas je celo vreme pratila, lakša je za spust jer nema većih uspona. Napominjem da ovaj zadnji trek nije prikazan u kompletu trekova, jer je nekompletan zbog ispraznjenosti bateruije u GPS-u.
Lepo i za svaku pohvalu. Durmitor je fantastična planina, atraktivna i veoma prohodna, pa ja i sad u poznijim godinama obidjem neki od ovih vrhova.
Nego, jedna stavar me buni: Zašto se odstojanje izmedju pojedinih tačaka na stazi vodi u kilometrima ili metrima, kada je, bar do sad bilo uobičajeno, da se to radi u potrebnom vremenu prolaska. Znam da ne idu svi jednakom brzinom, ali postoje i neki standardni proseci, a konfiguracije staza i stepen težine su zaista veoma različiti.
Planinari nisu alpinisti, i mislim da i nema potrebe da se opterećujemo razlomcima koji označavaju stepen težine. Sasvim je dovoljno samo napisati da je staza teška, laka, vrlo teška, sa eksponiranim detaljima i sl. (Meni je neprevazidjeni uzor kniga, pl. vodič Brane Ceroviča „Durmitor“, bolja knjiga za planinare kod nas ne postoji,do sada).
Bogoljub
Poštovani Bogoljube,
Sa moje tačke gledišta, svi tehnički podaci o dužinama, težinama i vremenima na ovom sajtu su potpuno opcioni i dobra volja je (u ovom slučaju) Slavka koji će od njih ubaciti u tekst!
Blago ove strane je .gpx fajl iz koga jednostavnom analizom možete izvući sve podatke koji vas zanimaju, pa i u minut precizna vremena prolaska između dva vrha.
Što se tiče razlomaka o stepenu težine – upravo sam ja na ovom sajtu, u opisu Staza zdravlja na Strmenici (Stolovi) imao dilemu koje cifre da stavim. Kako nema preciznog etalona za težine, sebi sam rekao da je to subjektivna ocena, pa i ne pridajem značaj tim brojkama, više mi znači sam opis uz analizu treka u Google Earth-u ili Ozi Exploreru.
Ništa mi više ne bi značilo i da neko kaže da je staza laka ili teška. I to je subjektivna stvar svakog planinara koja zavisi od njegove psihofizičke spremnosti. Otprilike da bi imali poprilično šarene ocene kada bi, recimo, anketirali stotinak učesnika tradicionalnog uspona na Rtanj ili Stolove…
Pozdrav…
L.A.
„(Meni je neprevazidjeni uzor kniga, pl. vodič Brane Ceroviča „Durmitor“, bolja knjiga za planinare kod nas ne postoji,do sada).“ kaze Bogoljub.
Mozda nije pravo mesto, ali gde i kako nabaviti ovu knjigu, rado bih je procitao?
Bilo je nekoliko izdanja, prosle godjne je mogla da se kupi na Zabljaku u zgradi Uprave Nacionalnog parka, kod hotela „Durmitor“
Hvala!
Potpuno podržavam ono što je Aca napisao. Jedini egzaktan podatak jeste udaljenost i tako treba da bude i ubuduće. I planinarstvo mora da evoluira, ali izgleda da neki to malo teže prihvataju. U svakom slučaju, Staze i Bogaze treba da budu putokaz za tu evoluciju i tehnološko opismenjavanje planinarske poplacije.
Moj doprinos opravdanja iskazivanju predjenog puta i uspona u jedinicama dužine (km ili m), kada autor ima tu mogućnost, a trekovi u Člancima Staza i bogaza, podrazumevaju korišćenje uredjaja (GPS) ,koji to dosta precizno omogućavaju, je u tome što svaki pojedinac-planinar na osnovu tih podataka, može da proceni potrebno vreme za prelazak te deonice, uzevši u obzir svoje kondicione, tehničke i druge mogućnosti.
Pozdrav