Tupižnica 1165 m.n.v.-14 km
Dužina treka 13,9 km
Ukupan savladani uspon 720 m
Najniža tačka treka 496 m
Najviša tačka treka 1168 m
Kondiciona težina treka 4/10
Tehnička težina treka 2/10
Voda, česma kod crkvice u selu Bučja
Bucje – Vrh Glogovacki kamen – Bucje
Planina Tupižnica prostire se izmedju Knjaževca i Boljevca, odnosno izmedju markartnih suseda, planina Rtnja i Stare planine. Planinarima je poznata po republičkoj akciji «Dani jorgovana» na Tupižnici koja se održava svake godine polovinom maja meseca.
Uspon na vrh Tupižnice ( Glogovački Kamen 1162 m) počinje iz sela Bučja, u koji se može doći asfaltnim putem od Boljevca (26 km) ili od Knjaževca (18 km). Bolji put (manje rupa) je od Knjaževca što je i moja preporuka onima koji imaju tu nameru.
Staza ka vrhu je izvanredno (sveže) markirana tako da je nemoguće zalutati, ukoliko se prati planinarska markacija. Ne mogu, a da se ne zahvalim planinarima Boljevca (ako je moja informacija tačna da su oni izvršili markiranje staze) na velikom uloženom trudu i strućnošću prilikom markiranja trase.
Pre polaska na ovaj uspon imao sam informaciju da je trasa kružna, odnosno polazi se sa jedne lokacije a dolazi na drugu. Medjutim, ja prateći striktno markaciju, kružnu trasu imao sam samo na delu staze na grebenu, odnosno preko vrha Glogovačkog kamena, TV tornja do Ledenice-pećine gde nailazim na trasu (trek) po kojem sam i došao, jedino ako se me misli da povratak bude preko naselja Manjinac i Debelice, asfaltnim putem po kojem se dolazi do TV tornja. Ukoliko neko ima drugačije vidjenje pomenute te kružne trase, volio bi da me ispravi odnosno da to prokomentarišemo.
Trek počinje iz centra sela Bučje sa glavnog puta Boljevac-Knjaževac. Prolazi se kroz selo, dolazeći do crkvice Sv.Ilija, gde uskoro prestaje asfaltni put i nastavlja se kolski put, sve konstantnim laganim usponom. Uskoro se ulazi u šumu i od raskrsnice 4 na treku, počinje strmiji uspon sve do izlaska na greben.
Završni deo uspona je najatraktivniji jer ulazimo u stenoviti deo Tupižnice, njene zapadne strane koji su odsečene i strme. Te strme stene Tupižnice koje dostižu visinu i preko stotinu metara mogu poslužiti alpinistima za njihove vežbe i uspone. Po mojoj slobodnoj proceni težina tih smeri kreće se od IV do VII.
Staza po grebenu sve do vrha je dosta lagana. Vrh ima obeležje pečurke, napravljene od kamena, ofarbano u crveno belu boju. Dalje, markacija nas vodi do TV tornja i do čuvene tupižničke ledenice koju sam jedva primetio. Gledano spolja izgleda kao rupa bez dna, okolo obrasla niskim rastinjem pa ju je dosta teško primetiti ko prvi put dolazi i nezna da je tu. Za bolje razgledanjete pećine potrebno je spustiti se unutra a za to je potrebno posedovati nešto alpinističke opreme i hrabrosti, što mi ovog puta sebi nismo mogli dopustiti.
Ovaj trek je zapravo identičan onome koji sam ja već okačio u članku http://www.stazeibogaze.info/2009/11/24/bucje-gornja-bela-reka/, odnosno predstavlja njegov prvi deo, bez produžetka ka Gornjoj Beloj Reci. Ne kažem da škodi, ali malo je uzaludno ulagati toliki trud za postavljanje u bazu nečega čega tu već ima. Mnogo je pametnije postavljati trekove kojih nema. Mislim da bi za članove sajta bilo pametno da pre nego što počnu pripreme za postavljanje nekog treka prvo izlistaju već postojeće trekove na toj planini, kako bi proverili da li postoji nešto dovoljno slično, odnosno da li to što žele da postave daje neku kvalitativno različitu informaciju.
Mislim da je ipak dobro što postoji i ovaj, skraćeni trek (bez Gornje Bele Reke). Iako je staza istog smera, nije identična, već je to jedna njena varijanta i sasvim je u redu da postoji ucrtan i kraći deo.
A što se tiče „kružne staze“ tog uspona na vrh, neću da tvrdim sa sigurnošću, ali moguće je da se misli na onu varijantu kako smo išli suprug i ja (taj isti dan, onda kada su se već svi vraćali), a to je – prečica. Malo je kraća, ali je mnogo strmija i napornija, tako da je ne bih preporučila onima koji nisu baš u najboljoj kondiciji. Ta raskrsnica se nalazi negde oko sat vremena hoda od sela Bučje. Čini mi se da je to i jedino račvanje, drugih i nema (barem ne u samoj šumi).
U svakom slučaju, i ta staza je veoma lepo markirana i zaista nema nikakve bojazni da ćete se izgubiti. I da to želite, ne možete. 😉 Svaka čast onima koji su se potrudili da markiraju staze!
P.S. Ćim ugrabim vremena, pokušaću da ucrtam tu prečicu na ovaj postojeći trek.
Sirenica,
Tu „prečicu“ koju pominjete verovatno izlazi na Ras 2 ili 3 upisana na mom treku. Ja sam tu stazu skinuo sa mape i mao sam je u GPS s namerom da po njoj odem do vrha,jer je kraća ali strmija, kao što kažete, ali ona nije markirana. Ja podrazumevam da je „kružna staza“ sva markirana i isključivo sam pratio planinarsku markaciju da bi je mogao snimiti u GPS. Na druge markirane smerove nisam naišao.
Nadam se da če se neko javiti iz organizacije markacije na Tupižnici i pomoći razjašnjenju šta se podrazumeva pod „kružnom sazom“.
Da, verovatno izlazi na RAS 2 ili 3, nisam ni ja sasvim sigurna. Ali, definitivno je kraća i strmija staza i bogami i te kako markirana… čovek i da hoće, ne može da se izgubi, jer markacije prosto „sevaju“. 😉
Ne znam Slavko kako ti je ta staza promakla!? Doduše, na samoj raskrsnici nije baš jasno označena, mora se malo zaći dublje iz žbunja, ali se odmah izbija na širok proplanak, a prva markacija je na zemlji, na kamenu…potom sledi veeeelikoo drvo s leve strane i opet na njemu jasna (sveža) markacija…i tako dalje sve do vrha.
Biće da je to varijanta iz mog treka (http://www.stazeibogaze.info/2009/11/24/bucje-gornja-bela-reka/), koja na greben izbija kod same Ledenice.