Zastan – Maja Jezerce (2694 m, 9 km)
Dužina trase – 9 km
Ukupni uspon – 1300 m
Najniža tačka – 1380 m
Najviša tačka – 2694 m
Kondiciona težina – 9/10
Tehnička težina – 8/10
maja_jezerce
(za preuzimanje treka kliknite na desno dugme miša -> Save As…)
Prokletije zauzimaju posebno mesto u srcu svakog planinara visokogorca, a uspon na njihov 2694 m visok najviši vrh, koji se nalazi par kilometara unutar teritorije Albanije, kod mnogih uživa kultni status. U zimskim uslovima ovaj uspon se može meriti sa onima koji se preduzimaju na ozbiljnim ekspedicijama, a ni u letnjim uslovima savladati ovih 1300 metara na 8 km razdaljine nije nimalo naivno – s obzirom na sipar i izrazito kamenit teren u završnici, čak je možda u tehničkom smislu i teže.
Razumeli smo se, dakle: ovo nije šetnja i na Maja Jezerce se ne kreće ako
- nemate solidan planinarski staž i visokogorsko iskustvo
- niste savršeno opremljeni za godišnje doba kada krećete na uspon (čak i ako idete leti, za visinu od 2700 metara će vam trebati prilično topla odeća)
- nemate društvo sličnih sposobnosti (nikako ne idite sami, ne samo zbog zahtevnosti terena, već i zbog kretanja u pograničnom pojasu)
- niste u odličnoj fizičkoj kondiciji (trebaće vam svaki atom snage koji možete da istisnete iz sebe)
Ovo je trek završnog uspona, od bivše karaule i katuna Zastan, gde je obično baza u kojoj se noći i odakle je polazna tačka i za uspon na Maja Rosit. Do karaule stižete iz Gusinja, preko sela Vusanje i dolinom Ropojane, kolskim putem dugim neki desetak kilometara koji do same karaule mogu da savladaju terenska vozila.
Na uspon treba poneti solidnu zalihu vode, jer je poslednja prilika da istu natočite na oko kilometar od Karaule prema vrhu. Iako posle ovog izvora prolazite dolinom jezera, vodu iz jezera nije preporučljivo piti. Osim toga, preko leta ova jezera umeju i da presuše. Na putu ka vrhu čeka vas i prelazak preko manjeg lednika, tako da je gaženje snega nemoguće izbeći čak i preko leta. Pri kraju uspona staza vodi sipara, posle prevoja koji se nalazi na 2470 metara visine praktično sve vreme idete kroz stenu, preko vrlo surovog terena. Na planinarskoj stazi nema pravih alpinističkih detalja (neće biti neophodna naveza), ali je svakako neophodan maksimalan oprez, naročito u samoj završnici uspona.
Iako nije najteži uspon u Prokletijama, izlazak na Maja Jezerce je jedno veličanstveno planinarsko iskustvo – biti na krovu najsurovijeg planinskog masiva na Balkanu i gledati sve te kamene oštrice oko sebe dokle god pogled dopire je nešto što se ne zaboravlja. Pre polaska na uspon obavezno se javite policiji u Vusanju, što zbog činjenice da vršite uspon u pograničnom pojasu (sa prelaskom granice), što iz bezbednosnih razloga koji uvek postoje kada se ide na ovako zahtevan uspon.
Trek i fotografije: Vlada Sremčević, Krsto Žižić




Koristio sam ovaj trek prilikom uspona na Jezerce (24. jul 2011.) i, naravno, bio mi je od lepe koristi, te se zahvaljujem autorima.
Ono što bih napomenuo je da se iz ovog članka (teksta), kao i iz svih ostalih koje sam našao, može zaključiti da za letnji uspon (pogotovo jul-avgust) nije neophodna nikakva tehnička oprema. U najmanju ruku se ne može zaključiti da je neophodno sa sobom imati šlem, dereze i cepin, da bi se uspon bezbedno izvršio u letnjem periodu. (Mislim da većina planinara ne nosi ni cepin na svaki uspon leti, a ni šlem – ja ne nosim).
), ali više to ne bih učinio, niti bilo kome preporučio u onim uslovima. Nagib je oko 45 stepeni, negde možda i strmiji, a sneg je zaleđen, te da nije bilo tragova od dereza od prethodnog dana, ne bih imao šanse.
Takođe sam od ljudi koje sam kontaktirao (koji su bili na vrhu prethodnih godina, ali samo zimi) dobio preporuku za šlem. Tako da sam na uspon krenuo sa šlemom, bez cepina i dereza.
Međutim, na terenu je situacija bila drugačija: čim smo stigli u Grbaju, saznali smo da se ove godine (kao i mnogih drugih) sneg zadržao malo duže, jer je godina hladna. I da je obavezna oprema u završnom usponu: cepin i dereze.
Takođe, u Zastanu smo sreli ekipu iz Šapca koja se vraćala sa Jezerceta. Oni su nam potvrdili da je uspon skoro nemoguć bez opreme (koju su oni imali). Kada smo od poslednjeg prevoja pošli ka vrhu susreli smo ekipu iz Podgorice i Budve koja je odustala od završnice, jer nisu imali ništa od opreme. Uspeo sam da se popnem (i da siđem
Dakle, dodao bih na gornji tekst:
ovo nije šetnja i na Maja Jezerce se ne kreće ako niste poneli opremu za zimske uslove, čak i leti (osim ako nemate potvrdu od nekoga ko je već išao te iste godine pre Vas, pa garantuje da više nema snega na kritičnim mestima).
Rado ću odgovoriti na sva pitanja, ako nekoga interesuje neki detalj sa uspona.
Pozdrav svima.
Đorđe